POSLE TOLIKO VREMENA....
Secanja...
Sedim, zapalila sam cigaru, na ruci vrtim narukvicu koju sam od tebe dobila... A pred ocima slike, slike nas dvoje... Listam poruke koje sam sinoc od tebe dobila, posle toliko vremena... MI smo i dalje tu... Zar ne???
Kako bih volela da dodjem, u "NAS MALI GRAD" kako ti uvek kazes, mazo... I jeste NAS... Svaka ulica, svaka kuca, svako drvo, tu, u nasem parku, cuvaju NASU pricu, cuvaju NASU LJUBAV...
"Seti se mene, seti se tada, ulice moje levo od parka,
kucice trosne, vrata od stakla....
Zeleo bih da, imena nasa,
ponove stoje, u kori divljeg kestena,
da usne moje, osete tvoje..."
I nas Dunav....
Toliko secanja... I neostvarenih zelja....
A osecanja... Jos su tu, jos su jaka...
I ja ponovo pisem...
I JOS TE..... JOS UVEK TE JAKO V....
MAZO....